10.03.2010.
HUB i HUP: Za mala poduzeća nužne posebne mjere oporavka
Nedostatak kapitala najveći je problem malih poduzeća, pa su najave poticanja fondova rizičnog kapitala dobar smjer. No, takva ulaganja nisu dovoljna i ne mogu zamijeniti neophodne sustavne mjere, npr. poseban porezni tretman, zaključuje Arhivanalitika u analizi financiranja SME sektora u krizi
Mala i srednja poduzeća (SME) loše se nose s krizom i moglo bi se reći da su među najteže pogođenim sektorima. Omjer loših plasmana banaka i prije krize bio je veći za SME nego za druge tržišne segmente, a tijekom 2009. dodatno je pogoršan, sa 6,5% na 12,7 posto.
Zbog manjka kapitala i oslanjanja na kratkoročne dugove mala su poduzeća izrazito osjetljiva na fluktuacije poslovnoga ciklusa, a s druge strane kreditori se ne žele izlagati na dugi rok ako vlasnik nije angažirao dovoljno kapitala.
To je začarani krug u kojem žive mala poduzeća koja su prije krize omogućila 80% rasta zaposlenosti, komentira Arhivanalitika u novim HUB Analizama koje su predstavljenje u srijedu na okruglom stolu Hrvatske udruge banaka (HUB) i Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) pod nazivom "Poduzetnici i banke zajedno na putu oporavka".
Upravo zbog tog nekadašnjeg potencijala Arhivanalitika zaključuje kako Hrvatska treba poduzeti mjere koje će potaknuti oporavak malih poduzeća osiguravajući im, među ostalim, poseban porezni tretman.
Te mjere moraju biti usmjerene na jačanje kapitala malih i srednjih poduzeća što je njihova najslabija karika Javno-privatna partnerstva kroz fondove rizičnog kapitala predstavljaju korak u dobrome smjeru, no oni će utjecati na vrlo mali broj poslovnih subjekata.
Za segment malog poduzetništva potrebno je razmotriti mogućnost poreznog stimuliranje rasta kapitala i posebnu pravnu zaštitu u naplati potraživanja s ciljem da se jednom zauvijek u Hrvatskoj iskorijeni tzv. problem nelikvidnosti, navode analitičari. Pritom treba omogućiti što brži izlazak neuspješnih poduzetnika s tržišta.
Velimir Šonje, direktor Arhivanalitike, naglašava kako treba razmotriti porezne mjere, npr. odgodu plaćanja poreza na dobit te mogućnost uvođenja nižih stopa ovisno o razini zadržane zarade.
Kratkoročno je to stres za proračun, ali na dugi rok se isplati jer donosi pozitivne rezultate u gospodarstvu.
|
Objašnjenje viših kamata je jednostavno: što je pojedinačni zajam manji, to je njegov jedinični trošak veći jer je za svaki zajam potrebno obaviti poslove koji su propisani regulacijom i/ili dobrom bankovnom praksom. Ako je ukupni volumen posla sa SME segmentom relativno malen, problem jediničnoga troška može toliko eskalirati da se bankama ne isplati odobravati ovu vrstu kredita.
Rizici dodatno kompliciraju situaciju. Unutarnji su rizici vezani uz organizaciju, operacije i tržišta kupaca i dobavljača, a problem može biti pojačan djelovanjem vanjskih rizika, među kojima su loša kvaliteta financijskih izvješca i revizije, dok posebne teškoće predstavlja rizik naplate.
Osim što manja poduzeća imaju slabiju pregovaračku poziciju (za velikog kupca oni su anonimni i zamjenjivi), još je veći problem u tome što prisilna naplata ima puno veće troškove za mala nego za velika poduzeća.
Ohrabruje anketa među bankama koje očekuju da će početak kreditnog oporavka u 2010. biti najviše izražen upravo u SME segmentu. (Bankamagazin)
|
Šonje također spominje europsku regulaciju kašnjenja s plaćanjima čiji je cilj zaštititi prava malih poduzetnika koji nemaju vlastite resurse za efikasnu pravnu zaštitu.
Mjere se odnose na obavezno plaćanje zatezne kamate u slučaju kašnjenja plaćanja, uvođenje pojma nepoštene prakse u plaćanjima, koju treba ukinuti itd. Šonje zaključuje kako je potrebno političko opredjeljenje za borbu protiv kašnjenja s plaćanjima, slično kao u slučaju korupcije.
HUB-ova Analiza skreće pažnju na to da se mala poduzeća suočavaju s višim kamatnim stopama te užim izborom mogućnosti financiranja nego veće tvrtke.
Veća cijena kapitala i manje mogućnosti financiranja najvjerojatnije nisu uzrok nego posljedica razmjerno veće ranjivosti i rizičnosti malih i srednjih poduzeća, uz koja se vežu mnoge iluzije o poduzetništvu, pa i ona da su inovativnija, bolja i produktivnija.
Objašnjenje viših kamata je jednostavno: što je pojedinačni zajam manji, to je njegov jedinični trošak veći jer je za svaki zajam potrebno obaviti poslove koji su propisani regulacijom i/ili dobrom bankovnom praksom. Ako je ukupni volumen posla sa SME segmentom relativno malen, problem jediničnoga troška može toliko eskalirati da se bankama ne isplati odobravati ovu vrstu kredita.
Rizici dodatno kompliciraju situaciju, a poznato je da su banke prošle godine iznimno malo plasirale poduzećima, pa su malim tvrtkama u tome ostale tek mrvice.
Unutarnji su rizici vezani uz organizaciju, operacije i tržišta kupaca i dobavljača, a problem može biti pojačan djelovanjem vanjskih rizika, među kojima su loša kvaliteta financijskih izvješca i revizije, dok posebne teškoće predstavlja rizik naplate.
Osim što manja poduzeća imaju slabiju pregovaračku poziciju (za velikog kupca oni su anonimni i zamjenjivi), još je veći problem u tome što prisilna naplata ima puno veće troškove za mala nego za velika poduzeća.
Anketa koju je Arhivanalitika provela među bankama donosi malo ohrabrenje s obzirom na to da ukazuje na mogući početak kreditnog oporavka u 2010., najviše upravo u SME segmentu. (Bankamagazin)
|
|
 |
|